Piše: Martina Nikolić, mag. psych.
Djeca su danas digitalni urođenici – ne poznaju život u kojemu nema mobitela, raznih igraćih konzola i ekrana svuda oko nas. Oni su i najosjetljivija skupina korisnika, a razlog tome je nesvjesno usvajanje nametnutih ideja ili osjećaja do kojega može doći. Do toga dolazi jer do odrađene dobi djeca jednostavno nemaju dovoljno razvijen mozak da mogu kritički nešto procijeniti – uzimaju ono što čuju kao istinu.
Kako djeca uopće razumiju medije ovisno o dobi? Neke od karakteristika pojedinih dobnih skupina:
- do 18 mjeseci starosti – ne razumiju radnju, privlače ih zvukovi i svjetla, mogu imitirati jednostavne radnje i pokrete
- 18 mjeseci – 3 godine starosti – pozornost im privlače zvukovi i svjetlosni efekti, koncentracija im je slaba, vole brzu izmjenu scena i dolazi do imitacije u igri
- 3-5 godina starosti – sve sadržaje gledaju kao cjelinu – ne razlikuju ni reklame od sadržaja koji gledaju, ne mogu razlikovati stvarne od fiktivnih sadržaja
- 6-11 godina starosti – dolazi do boljeg razumijevanja, traže uzore u likovima, pitaju za značenje riječi, javljaju se strahovi od natprirodnih bića, nekad ih i privlače horori
- stariji od 11 godina – podložnost vršnjačkom pritisku – žele biti prihvaćeni u grupi vršnjaka – posebno osjetljivo razdoblje
Jako je važno spomenuti i osjećaj neranjivosti koji se javlja u adolescenciji. Adolescenti često imaju osjećaj da se njima ne može dogoditi nešto loše, no zapravo se radi o prividu i tome što još nemaju dovoljno iskustva te teško procjenjuju stvarni rizik. Jasno je da ovo dovodi do posebnog rizika kod upuštanja u različite online izazove koji mogu negativno utjecati na zdravlje, a nekada mogu završiti i smrću.
Odgovornost je odraslih biti svjestan na koji sve način možemo utjecati na djecu i mlade i primjerom pokazati kakvo ponašanje očekujemo od njih. Imate priliku stvoriti sigurno okruženje za djecu – biti model toga kako se može poticati pozitivne promjene u zajednici – to nije lako ali je moguće.